ALICE IM WUNDERLAND

planirano ...neplanirano

Sjećam se još uvijek sasvim dobro kako je nekada izgledao naš godišnji odmor i ljetovanje. Ima tome skoro dvadesetak godina. Naša tvrtka bi podijelile dodatak za ljetovanje, takozvani regres. A mi bi, obiteljski, organizirano, što bi se nekada reklo ... preko sindikata, proveli desetak dana u odmaralištu koje je pripadalo poduzeću u kojemu smo radili.

OBILJEŽENI ZA ŽIVOT

Odem uvjek na roditeljske sastanke, tako i u ovoj školskoj godini. Svi su ovdje skoro u isto vrijeme. I traju!...

...Tamo negdje prije nekih 15-16 godina, na prvi takav roditeljski susret, ode ponajprije jedanput moj suprug. Pa nakon što taj povjesni sastanak roditelja ondašnjih prvašića potraja više od tri sata, izjavi:- Bilo je to prvi i zadnji puta!

sunce stvarno sja

I sunce stvarno sja

Prvi dani u Hrvatskoj prolaze jako brzo. Posla je puno, ali nekako ide, sve se rješava, ne uvijek po planu, ali rješava se. Ja sam još gost kod sestre i šogora i ona tri dana u kojima se najmiliji gost transformira u dosadni balast, već su odavno prošla, ali oni me još trpe. Odnosi sa sestrom i njenom obitelji su uvijek bili super, ali nije teško imati super odnose na udaljenosti od 1400 kilometara.

Njemačka ...zaboravi ju!

Možda je naslov provokativan, ali provocirati mi stvarno nije nakana. Ja hoću samo olakšati donošenje odluka, hoću se osloboditi ustaljenih navika, hoću stvoriti novu bazu podataka, a sva iskustva potisnuti u stranu, jer ona mi ovdje nisu od velike pomoći. Hrvatska je druga zemlja, tu su drugi običaji, drugi ljudi, drugi zakoni...

Brođani u Berlinu

Upoznati i susresti u Berlinu „Brođane“, najbolje je što vam se može dogoditi. Ispred su predsjednik Ivan Bitunjac i dopredsjednica Elizabeta Kopić a iza, tridesetak sličnih dobrotvornih zanesenjaka. Točan naziv udruge? Zavičajni klub „Brođani“ e.V Berlin. Starost? Samo što nisu postali punoljetni! „Riječ-dvije“ o sadržaju te skore punoljetnosti prepustismo predsjedniku Ivanu Bitunjcu.

odluka za život

-zapis iz Berlina-

rekoh da

Prelijepi svibanj je minuo. Skoro će i ljeto. Već po običaju koji vlada posljednjih godina kako su nam djeca, donesena u Njemačku u naručju ili vođena za ruku, stasala i odrasla, svake godine se najavi pokoje vjenčanje što se tijekom ljeta ima obaviti u rodnom kraju i zavičaju.

IŠLA BIH DOMA..

-zapis iz Berlina-

Kad sam bila dijete, nisam baš, pravo rečeno, previše znala o pojmu „Gastarbajter“. Sjećam se da je Dajana, djevojčica iz mojeg razreda u osnovnoj školi, imala oca koji je radio negdje u Austriji. Bila je uvijek fino odjevena, imala lijepe olovke i bojice. Čak u to doba i olovku što briše tintu naliv-pera! Kako smo mi druga djeca zavidno gledala te lijepe školske sitnice.

kultura koju nemamo

Nismo mi za Europu

Hodnik policijske uprave u Slavonskom Brodu. Nas desetak čeka pred vratima na kojima piše Osobne iskaznice. Na tim vratima piše i što je sve potrebno priložiti uz zahtjev. To sam popisao dan ranije, a sada, bar ja tako mislim, imam sve što je potrebno. Prvi na redu je gospodin u trenirci sa hrpom papira u ruci. On nešto nije zadovoljan

izgubljeni snovi

IZGUBLJENI SNOVI

Čisto, jutarnje berlinsko nebo s kraja lipnja, moglo bi biti nagovještaj nešto ljepših, ljetnih dana. Prevari nas vrijeme, dade nam toplinu tamo negdje još oko Uskrsa, pa poslije toga tek škrto sunce pogleda na nas. Tako bi i prošloga tjedna. Hoće-neće. Prevrtljivo. I događaji slični tome.

Neka prijatelja

-zapis iz Berlina-

Prohladan subotnji dan s početka lipnja u Berlinu. Nekako svjež vjetar. Zna to ovdje biti. Sjećam se, ima tome 13-14 godina... u Berlin dolazio pokojni papa Ivan Pavao II pa mi svi redom i sa svom djecom išli na povijesni Olimpia stadion. Tamo je bio susret i misa. Papa stigao na stadion u papamobilu. Izvrstan, nezaboravan doživljaj.