DANAK U MESU

Nek se pamti i spominje

piše: Emil Cipar

Događaji koji se ponavljaju iz godine u godinu, nazivamo tradicijom. Oni nam pomažu da neke stvari sačuvamo od zaborava, da ih prenesemo na iduće generacije, jer to je sastavni dio našega duha, našega prava na opstanak.

Jedan takav događaj je Sinjska alka. Lijepa tradicija, koja okupi veliki broj posjetitelja.

Sinjska alka, nas podsjeća, ili bi to trebala, na slavnu pobjedu nad Turcima. Dogodilo se to od 14. kolovoza 1715. kada je 700 hrvatskih vojnika iz Sinja uspjelo odbiti navalu vojske turskog seraskera Mehmed-paše Čelića koja je brojala 60.000 vojnika.

MOJA RUŽA IZ JERIHONA

U Berlinu stegla zima kakve se odavno ne sjećamo. Čitam... u subotu se nakon 18 dana, prvi puta ukazalo sunce. Najduži je... vele... to period bez sunca, od drugog svjetskog rata na ovamo. I stvarno, nad grad gdje iznimno vrlo rijetko ima magle, poleglo neko sivilo. Istina, neki se vesele čistu, hladnu zraku, pravoj zimi. Ali, nedostaje sunce. Kako bi bez njegove svjetlosti i topline?

Već sada s nestrpljenjem očekujem prve proljetne naznake.

PRAVO GLASA

Izbori bili i prošli. Rezultati poznati. Moglo bi se reči ...život ide dalje. Moglo bi se ...da gorčina žuči, koja je prosuta tijekom kampanje nije ostala na usnama. I ostat će još dugo, dugo...

Kod svakih izbora u Hrvatskoj žustra diskusija ...treba li dijaspora imati pravo glasa, ili ne treba. I kao uvjek diskutira se potpuno neargumentirano, produbljuje se jaz između Hrvata u svijetu i Hrvata u domovini.

SRETNA NOVA GODINA

Prošlo ih puno ...puno novih i Novih godina. Svaka donijela nešto ...odnijela nešto, obogatila ili osiromašila život. Razmišljam ovih dana o proteklim Novim godinama. Jebemti ...puno ih se nakupilo. Sjećam se još vremena kada je Nova godina bila samo jedan od dana u godini. U mojoj kući se zvao Mali Božić.

"Eksplozivan" početak nove godine

Godina je počela vrlo bučno. To se mora priznati. Već uobičajeno, u Berlinu je ispaljen pravi arsenal svakojakih vatrenih sredstava. Vele, čak milijun ljudi je veselo slavilo podno Brandenburških vrata. Sad dolazi u prvim danima nove godine, gorko otrježnjenje. Potrošilo se, pojelo, popilo... ulice i šetnice još nisu očišćene od odbačenih raketa. Zna to potrajati koji dan.

ČESTITKA

Što bez obitelji

Ovo je bio moj, naš, petnaesti Božić u Berlinu! Da mi je netko svojevremeno, kada smo sa strepnjom prelazili ondašnju čvrstu granicu prema Njemačkoj, rekao da ćemo toliko godina ostati ovdje, ne bih mu, naravno, povjerovala.
Poznata mi ova priča. Nije baš originalna. Pričali mi je naši iseljenici bezbroj puta. Povjest se skoro ponavlja. Samo, njih od domova većinom potjerali socijalni ili politički razlozi.