Kod svakih izbora u Hrvatskoj žustra diskusija ...treba li dijaspora imati pravo glasa, ili ne treba. I kao uvjek diskutira se potpuno neargumentirano, produbljuje se jaz između Hrvata u svijetu i Hrvata u domovini.
Po mome mišljenju potpuno beskorisna i glupa diskusija, koja ne koristi nikome, pogotovu ne Hrvatima u Njemačkoj. Razlog je nepoznavanje problematike. Navode se razlozi za ZA i PROTIV, koji sa zdravim razumom nemaju nikakve veze. U Hrvatskoj je prošireno mišljenje da bi glasovati mogli samo oni koji u Hrvatskoj plaćaju porez.
Takvo mišljenje je vrlo opasno i ne odgovara vremenu u kojemu živimo. Pitanje je onda žele li se isključiti studenti, umirovljenici i druge kategorije, koje ne plaćaju porez.
Porez ne bi smio odlučivati o pravu glasa, ali to je rekao Hrvatski sabor, još davne 1848.
Svaki hrvatski državljanin trebao bi imati pravo glasa. Ali samo na jedan glas. Neuređeni popisi birača, omogućuju trenutno zloupotrebu biračkog prava. To je i uzrok nezadovoljstva.
Nezamislivo je da kandidat za predsjednika Republike Hrvatske, svoje glasove skuplja na području druge države. Dobro je da to nije odlučilo o ishodu prošlih izbora.
Do idućih izbora, bilo bi najvažnije srediti izborne liste. Nezamislivo je da imamo više birača, nego Hrvata općenito.
Hrvati u Njemačkoj trebaju, ako žele ostvariti svoje izborno pravo, svladati dvostruku prepreku ...registrirati se i glasovati.
Pitanje je kome to sve skupa koristi? Šta imaju Hrvati u Njemačkoj od svega toga?
Dijaspora nema svoje zagovornike u Saboru. Pitanje jest treba li dijaspora biti posebna izborna jedinica. Mogla bi biti, jer nas ima oko 400 000 sa pravom glasa, a to je otprilike veličina jedne izborne jedinice u Hrvatskoj. Imali bi pravo na 16 zastupnika u saboru, a oni bi mogli zastupati naše interese, postavljati naše teme za diskusiju.
Dosadašnji tobožnji predstavnici dijaspore iz redova HSK (Hrvatskog Svjetskog Kongresa) bili su samo vodonoše određenih političkih lobija u Hrvatskoj. Nije mi poznat niti jedan zakon iz proteklih vremena, koji je na bilo koji način pomogao Hrvatima u inozemstvu.
Dosadašnji zastupnici služili su samo jednoj političkoj opciji, kao i HSK kongres općenito. Svejedno radilo se to u kauboju sa Trešnjevke Borisu Miškiću, ili o fratru plejboju fra Šiti Čoriću, ili o Sanaderovom vodonoši Branku Mariću. Svi oni doprinijeli su lošoj percepciji dijaspore kod Hrvata u Hrvatskoj.
Ne želim kritizirati HSK općenito, niti njegovo sadašnje vodstvo. Ali oni se nisu jasno distancirali od svoje neslavne prošlosti. HSK bi trebao biti poveznica, a ne kamen spoticanja. Nadam se da će sadašnje vodstvo razmisliti o svojoj odgovornoj ulozi i da neće biti servis HDZ-a.
Puno nade da bi se stvari mogle promjeniti na bolje daju i promjene u trenutnoj hrvatskoj politici. Vodeće stranke se rješavaju populista i demagoga u svojim redovima. Vidi se tračak nade ...poznato svjetlo na kraju tunela.
Dijaspora bi u tome mogla pomoći. Ali trebala bi prije svega srediti stanje u svojim redovima. Već smo dovoljno puta prevareni i od naših ljudi zloupotrebljeni.
Mislim da smo u stanju organizirati se puno bolje.
Emil Cipar
Nema komentara:
Objavi komentar