BERLIN JE MOJ ZAKLON

Ima tome poprilično kako u Berlinu upoznah naše ljude porijeklom iz Slavonskog Broda. Vode neki od njih ovdje humanitarnu udrugu naziva Zavičajni klub Brođani. Pa pratim redovito sve njihove aktivnosti. Prirede kakvu veselu zabavu.

Kao upravo ovih dana, sudjeluju u kojoj njemačkoj uličnoj fešti. Tako prikupljeni novac upute potrebnima u Domovinu. Najčešće u rodni grad.

I najčešće djeci, bolesnima i siromašnima.

Zamijetih i simpatičan im slogan. Glasi: Volim Brod! Eh kako im ponekad zavidim. Na toj čistoj i bezrezervnoj ljubavi koja ima jednosmjeran pravac.

Nedavno proširena novinarska suradnja odvede me do kolege koji se iz Njemačke vratio kući.

Pogađate: u Brod!

Onaj slogan Volim Brod, volim Brod…postade poput refrena kakve pjesme. Brod je zakon, tvrdi kolega. Pa preko njegovih zapisa i priča, upoznah pomalo i grad u koji nikada nisam ni nogom kročila. Šetalište uz Savu… spomenik Tadiji i Ivani Brlić Mažuranić… Klasije… ulice i trgove,

Saznadoh iz brodskih zapisa i priča, kako diše, žive i rade Brođani u Brodu. Za ove berlinske, već znam. Tako se kod mene, upoznajući ljude i gradske ulice, šetališta, trgove i spomenike, nastavi razvijati posebna sklonost na relaciji Berlin-Brod.

Istina, ovo BB, trebalo je kod meine značiti Berlin-Bugojno.Tamo sam naime rođena. Odrasla. Školovana.Započela obiteljski život.

No bi rat.

Mi ostali bez ičega. Protjerani. Ono Drugo B koje je trebalo simbolizirati moje Bugojno, nekako izblijedi. Sasvim izblijedi. Osta prazno mjesto. Šta ćeš. Dogodi se to.

Ljubav bude i prođe.

Sad ipak, za parirati prelijepim brodskim opisima, zapisima i pričama, „i mi konja za trku imamo“. Nije za baciti petnaest godina provedenih u njemačkom glavnom gradu.

Svako zlo za neko dobro.

Bi rat, pa se igrom sudbine nađosmo eto baš ovdje, na, turistički najposjećenijim gradskim ulicama.

Da se malo upozna Berlin, evo par podataka. Grad se prostire na 894,85 četvornih metara. Ima oko 3,5 milijuna stanovnika, kaže statistika. Stvarnost bi ustvrdila vjerovatno da se taj broj penje i do 4 milijuna.

Poput cijele Hrvatske.

Grad ima 12 općina. I ima i ovlasti i položaj savezne države. Gradonačelnik je Klaus Wowereit, poznat i po izjavi: Berlin je siromašan ali je seksi! Za ovo prvo sasvim sigurno postoje nepobitni dokazi. Grad je u velikim dugovima. Dosežu preko 70 milijuna eura.

Točnije …svaki stanovnik grada duguje po 18 tisuća eura! U Berlinu se postotak stranaca penje i do dvadesetog podioka. A sličan postotak ima i nezaposlenost. Nije lako. Nije ponekad lako ni lijepo ni u Brodu, mislim.

Pa opet imaju moto: Volim Brod i Brod je zakon.

Ja živim u berlinskoj ulici Leipziger Strasse. Iako svaka od gradskih općina ima svoje središte, može se reći da je ovdje centar centra. Općina se i zove tako …Centar. Ulica se proteže na dva kilometra, između dva značajna trga …novog Potsdamer Platza i starog …Alexander Platza. Tu su, skoro na dohvat ruke, prelijepi Gendarmen Markt, Koncertna dvorana, Opera, brojni muzeji na Museums Insel ili privlačne galerije Nikolai Viertel.

Rijeka Spree protiče gradskim središtem pokraj vladinih i parlamentarnih zdanja, povijesnog Reichstaga, znamenitih Brandenburških vrata.

Možete prošetati prelijepom Unter den Linden. Ova Ulica pod Lipama ima preko tri stotine stabala lipe koja u zimsko, božićno vrijeme osvanu sva okićena kilometarskim osvjetljenjem. Sa naše terase čuju se zvona katoličke katedrale St. Hedwig, prošetam li malo, tu je u blizini najveća evangelička crkva Berliner Dom.

U njenom susjedstvu brojni muzeji, stara a obnovljena zdanja Humboldt univerziteta, spomenik ubijenim Židovima, nova zgrada američke ambasade, ostaci Berlinskog zida.

Nova i stara zdanja.

Dijelovi istoka i zapada u nekada podijeljnom gradu. I sve to u susjedstvu dostupno u običnoj desetominutnoj šetnji ili vožnji savršenim spletom podzemne željeznice.

Berlin je stvarno u dugovima, siromašan. Ali ujedno, njegovo kulturno bogatstvo, neizmjerno je. Grad živ, privlačan umjetnicima, sportistima, studentima, strancima.

Može li se mali Brod mjeriti s njime?

Zgrada u kojoj živim, ima 22 kata. Brojne stanare. S ponekima razmijenim jutarnje Guten Morgen ili dnevno Guten Tag. To obično bude sve. Hodnici su prazni i pusti. U stanovima većinom samci. Malo obitelji. Još manje djece. Tu smo već desetak godina. A poimenice ne znam niti jedno ime. Ljetos je prvi susjed izgubio ključ pa mu pomogosmo otključati ulazna vrata. Susjeda do nas pričuvala nam je i pripazila jednu biljku, cvijet, za trajanja ovogodišnjeg odmora. To bi bilo sve. Nema baš nekih naznaka življih susjedskih odnosa u predstojećem desetljeću.

Fali puno toga što pruža manja, prisnija sredina. Malo sam zavidna.

Nije ovo Brod.

Brod je zakon, piše kolega. Vjerujem. Al ljubav ne bira. Ona se dogodi. I između grada i mene. Ovdje je moj dom. Berlin je moj zaklon.

Sonja BRELJAK

Posjeti nas na migrapolisu