U hrvatskoj dijaspori nije se izmjenilo puno. Još uvjek je nejasan stav matice prema njoj. Obećanja, parole, patetične najave novih ...boljih vremena...
Živim sada u Hrvatskoj, ali s pozornošču pratim sve što se događa u dijaspori. Nekada davno ...pisao sam o tome u hrvatskim tiskovinama. Sa nostalgijom se sjećam događaja o kojima sam pisao s početka 90-tih. Masovni prosvjedi po svim većim njemačkim gradovima, prikupljanje pomoći domovini u ratu ...buđenje domoljubne svijesti.
Sada ...nakon 20 godina ...preda mnom moje kolumne iz tog vremena. U njima puno želja iseljenih Hrvata. Puno nade ...očekivanja.
Moje kolumne su na požutjelom papiru, izrezane iz starih novina. Na desktopu su nove kolumne, reklo bi se ...sasvim svježe. Pisala je ih kolegica Breljak.
Ali teme ...ponekad i naslovi ...isti kao i kod mojih od prije dvadeset godina.
Znak je to da se i u životu iseljenika o kojemu sam ja pisao davno i o kojemu kolegica Breljak aktualno piše ...nije puno promjenilo.
Zašto je to tako? Tko je tomu kriv?
Odgovor potražih kod Stjepana Mesića, aktualnog Predsjednika Republike Hrvatske.
Prvi moj razgovor sa Stjepanom Mesićem objavio sam 31. Siječnja, 1991.
Razgovarali smo o budućnosti Hrvatske. Stjepan Mesić je iznijeo svoja mišljenja, očekivanja, planove...
Hrvatska kao samostalna država tek je bila rođena.
Prošlo je 18 godina. Hrvatska je punoljetna. Povod dovoljno za još jedan razgovor za Stjepanom Mesićem.
Primio me je u svome uredu. Razgovaramo o razgovoru prije 18 godina, obogaćeni iskustvima, koja smo u to vrijeme stekli.
Razvoj Hrvatske treba gledati kao jedan proces. Kao što se i rušenjem berlinskog zida nije puno dogodilo. To je jedan događaj, koji je omogućio jedan novi pravac razvoja. A proces traje ...na njemu se stalno radi, poboljšava, popravlja... Nastaju novi uvjeti i proces se mora prilagoditi njima. Sam čin rušenja berlinskog zida je omogućio proces, ali promjene nije donijeo on, nego ih Nijemci još uvjek grade, dotjeruju...Tako je i kod nas. Najprije se trebamo naučiti na nove mogućnosti. Taj proces kreiranja samostalne, demokratske države traje još uvjek. Puno toga treba i mora se mjenjati. Treba se naviknuti na puno novih, nepoznatih stvari.
Na pitanje kako je zadovoljan stanjem razvoja civilnog društva u Hrvatskoj ...odgovara:
Nismo daleko odmakli, ali to je razumljivo. Za razvoj civilnog društva potrebna je smjena generacija. Promjene kojima smo izloženi su ogromne. Približavanje Europi pomaže nam u tome. Ja mislim da će to daleko brže ići kada postanemo članica EU. Visoko razvijeno civilno društvo je u Europi standard, pa ćemo ga i mi u takvom okružju brže prihvati. Učimo brzo ...pa i to ne bi smio biti problem.
Najviše me je zanimalo kako i gdje on vidi ulogu hrvatske dijaspore u tom procesu.
Hrvatska dijaspora ima u tome procesu veliku i odgovornu ulogu. Ona već živi u civilnom društvu visokog standarda. Treba ga prihvatiti, integrirati se ...a ne zaboraviti korijenje.
Nedavno sam boravio kod moliških Hrvata u Italiji. Oni niti nakon 500 godina nisu zaboravili svoje porijeklo i otvoreni su za suradnju s Hrvatskom
Važno je da se Hrvati integriraju u zemlji u kojoj žive. To će najbolje učiniti, ako se obrazuju i školuju djecu. I važno je da se ne asimiliraju da ne zaborave korijenje. U zajedničkoj Europi, a i sada već oni mogu biti od velike koristi. Njihove veze i iskustva dobrodošli su svima nama. Treba Hrvate u dijaspori podržati u tomu. Oni sami znaju kako to mogu najbolje učiniti.
Čuo sam puno praznih riječi od ljudi na položaju, ali ove Predsjednika Mesića djelovale su jako uvjerljivo. Prvi puta sam čuo da netko iz hrvatskoh vrha nije ...u prvome redu, zainteresiran za naš novac i za naše glasove, nego za za naše iskustvo i znanje. To daje nadu u neku ...ipak bolju budućnost.
Novo!!! ... Glas dijaspore ...posjeti nas!
Novo!!! ... Glas dijaspore ...posjeti nas!
Emil Cipar
Nema komentara:
Objavi komentar