planirano ...neplanirano
Sjećam se još uvijek sasvim dobro kako je nekada izgledao naš godišnji odmor i ljetovanje. Ima tome skoro dvadesetak godina. Naša tvrtka bi podijelile dodatak za ljetovanje, takozvani regres. A mi bi, obiteljski, organizirano, što bi se nekada reklo ... preko sindikata, proveli desetak dana u odmaralištu koje je pripadalo poduzeću u kojemu smo radili.
Posljednja sjećanja na takva predratna ljetovanja, vezana su uz odmaralište u prelijepim Tučepima. Ostatak godišnjeg odmora provodio se doma. Danas je to sasvim drukčije. Našavši se neplanirano ...rijetko se to i događa planirano, u iseljeništvu, godišnji odmor koristimo poput većine onih što za života u drugoj zemlji ...čeznu za rodnim krajem, zavičajem, državom porijekla ...domovinom. Svi putevi vode k jednom cilju.
Sve je spremno
Ovogodišnja takva „seoba“, započela je za nas s kraja protekloga tjedna. Pakiranje uspješno završeno. -A darovi?, pita i ozbiljno i šaljivo, kolega iza kojega je 35-godišnji iseljenički život pa poznaje sve iseljeničke situacije i njihove varijacije. -I darovi! ...odgovaram.
Sve je spremno. I tako naša godišnja, ljetna avantura započe u jako ranim jutarnjim satima jednog srpanjskog četvrtka. Ostavismo iza sebe uspavani glavni njemački grad, njegovu ugodnu svježinu i oblačno nebo. Sve što nam je u posljednjih petnaestak godina, privremeni ...to mi mislimo, ili stalni ...to stvarnost kazuje, dom.
A već negdje na polovini naših obligatnih 1400 kilometara, upadosmo u najtopliji ovogodišnji dan. Temperatura je ponegdje dosezala i do trideset i devetog podioka. Put više nego dobro poznat, stajališta određena dječjim željama ...a cijena putovanja odlukama drugih.
Slovenija gradi za vas
Bez brige, platimo mi tu cijenu svakodnevno i u Njemačkoj, kroz potrošnju benzina i novac koji za to izdvajamo. Pogađate, odnosi se to na cijenu koja se plaća za korištenje, odnosno održavanje autoputeva. U Austriji se to plaća kroz obveznu vinjetu čija je cijena 7,70 eura u jednom pa opet toliko u drugom pravcu, te pristojbe za prolaz tunelima.
U Sloveniji za prohod Deželom, platismo 30 eura. Razliku nije teško zamijetiti. U dvije zemlje s početka ovog nabrajanja vidljivo je, kroz kvalitet autoputeva, radi čega se plaća pristojba.
U Sloveniji to nije tako. Pristojba, odnosno, cestarina koja je prije iznosila dva puta po 75 centi, pretvorila se iznenada u svotu od 30 eura. Iako nas na svakom koraku ove male države, dočekuju natpisi, „Slovenija gradi za vas. Imajte razumijevanja.“, teško je takvo razumijevanje pokazati za nešto čemu još nema ni traga ni glasa.
Nije se teško složiti sa razmišljanjem kolege iz domovine, i bivšeg gastarbajtera Emila Cipra, koji na jednom njemačkom portalu, novu „vinjeta modu“ naših susjeda, nedavno nazva „Strassenräuberei“, što će reći, suvremeno ulično razbojstvo!
Zemlja izazova i inata
Direktno sa uzavrelih njemačko-austrijskih autoputeva i slovenskih puteva, uletjesmo u istu takvu stvarnost Lijepe naše. Kriza, recesija, štednja, smanjenja plaća i mirovina, povećanje PDV-a i ostale teme, samo su dijelovi uzbudljivih vijesti kojima vas zaskaču svi sugovornici, govore dužnosnici, pojedinci, izvješćuju mediji.
Svi uznemireni. Svemu tome priključuju se crne vijesti o strašnoj željezničkoj nesreći i oni ništa manje tragični rezultati brzih i neopreznih vožnji hrvatskim putevima, na kopnu i na moru. Slične slike su i na cestama Bosne i Hercegovine.
Netko je i ovdje spominjao mogući autoput!? Teško mi zamislivo. Kanjon Vrbasa ovoga puta nam, pored neosporne ljepote, otkri i automobil slovenske registracije, potpuno slupan i okrenut na krov. Putnici reklo bi se, srećom, tek lakše ozlijeđeni. A slika kao upozorenje sasvim dovoljna.
U Bosni i Hercegovini ljudi jako vole automobile. I brzu vožnju. Vole i vjenčanja. A vole i zastave. Tako možete u jednom danu, poput prošlog, subotnjeg, biti svjedokom brojnih svatovskih kolona. Jedne su, one od granice kod Gradiške pa prema Banjaluci, obilježene brojnim srpskim zastavama. Potom se na dijelovima prema Jajcu, Bugojnu i Uskoplju, smjenjuju hrvatska obilježja sa onima na kojima je zelena zastava i na njoj mjesec i zvijezda uz oznake države Bosne i Hercegovine.
Jedna zemlja a tri pravca. Zemlja izazova i inata. Prvog dana moga boravka u rodnom gradu, razgovor u trgovini teče ovako. Blagajnica: -Vi niste odavde? Ja ...po tisućiti puta posljednjih godina: -Ja sam odavde. Rođena sam u ovom gradu, moji roditelji i očevi roditelji su odavde. Ali trenutno živim daleko. U Berlinu. Blagajnica: -Blago Vama!
Eto tu počinje i završava sav nesporazum između onih koji žive u domovini i onih što su, dragovoljno ili prinudno, u iseljeništvu. Razgovor gluvih. Tko jeste a tko nije „odavde“ ? I kome je „blago“? Još ima vremena za otkriti. Zna to biti jako uzbudljivo. Ponekad se za odmora u mojim domovinama, osjećam kao Alisa u zemlji čudesa!
Sonja BRELJAK
ovaj tekst objavljen je u Slobodnoj Dalamaciji - europsko izdanje
Nema komentara:
Objavi komentar